Veličam te Gospodine,
jer si mi dao oca i majku koji su dali sve za mene. Koji su me odgojili i usmjeravali uvijek ka dobrom. I kad sam sumnjala u sve i svašta oni su bili stijene i putokaz. Kad mi je bilo teško oni su bili moja sigurna luka. Tatina strogoća i postojanost i mamina blagost i utjeha stvorili su danas moje sestre i mene u žene kakve jesmo. Veličam te jer znam i danas da su oni uvijek tu za mene, za nas.
Veličam te Gospodine,
jer si dao hrabrost i snagu mojim roditeljima da nas podignu i postave na noge.
Veličam te Gospodine,
jer imam četiri sestre, te svoje lijepe uzdanice. Najbolje prijateljice. Svaka od njih je drugačija i sa svakom od njih imam drugačiji odnos. Ali temelj tih odnosa je ljubav, poštovanje i prihvaćanje koju smo naučile u obitelji.
Veličam te Gospodine,
Jer si mi dao muža. On je moj realan pogled na svijet i moje sidro. On je moja snaga. Uz sve nedaće koje smo prošli i koje još slijede, znam da je uz mene i sa mnom.
Veličam te Gospodine,
jer si baš nama podario našeg sina. Predivnog. Putem njega mijenjaš me nabolje. On me je još tada nerođen i malen naučio strpljivosti, naučio me je ostati mirnom u nemirnom moru. On me naučio kako da se Tebi u potpunosti predam. On mi je pokazao kako se voli. On mi je pokazao da bez Tebe ništa ne vrijedi. To maleno biće pokazalo mi je svu Tvoju ljepotu, pa kako da te onda ne veličam svom dušom svojom?!
Veličam te Gospodine,
jer si mi podario nećaka i nećakinje. Moje male, velike ljubavi. Moja prva miljenica – pametnica i ljepotica. Ona je moj prvi pokazatelj čiste i bezuvjetne ljubavi. Pronicljiva i pametna kreativka.
Moj drugi miljenik – najvrijednije dijete koje znam. Prikriveni emotivac i dobričina, željna znanja. I zadnja miljenica, ali nimalo manje važna. Uvukla se pod kožu svima sa svojim oštrim umom i promućurnošću pomiješane sa ljepotom i čistom dušom. Pa reci mi kako da te ne hvalim?!
Veličam te Gospodine,
jer si mi dao vrijednu tetu koja me voli kao da sam njena. Koja je u mom životu svakodnevno od rođenja i nezamislivo je bez nje. Veličam te jer znam da je ona tu kada sam sretna i kada plačem.
Veličam te Gospodine,
jer si mi dao da upoznam svoje babe. Uvijek su bile tu (jedna još je, hvala i na tome). Njihovih 10-20kn je kao milijarda. Njihov mali pekmezić ili cukrica najslađe su stvari ovoga svijeta. Njihove terluke griju i noge i dušu. Molitvenik odnosno Biserje sv. Ante ima najljepše molitve. Mentol bomboni najbolji na svijetu. Njihove priče učiteljice života. Njihovi životi i njihove različite naravi pokazatelji kakav treba biti i čemu težiti. Mudrost, blagost, neiskvarenost, snaga, i sreća u duši. Pa kako da te onda ne veličam…
Veličam te Gospodine,
Jer si mi dao i tetku, koja je malo dalje, ali bliska je srcu. Koja razumije i shvaća.
Veličam te Gospodine,
jer si mi u život poslao i ostale tetke, stričeve, ujku, tetke, strine, ujnu. Svaki od njih ima kutak samo za sebe u mom srcu.
Ja znam da su moji stričevi uvijek uz mene. Ja znam da kad god se njima obratim naći ću ono što tražim.
Moje tetke drage, svaka na svoj način. Ali obje se vesele kad se sretnemo. Veličam te Gospodine Jer si i njih stavio na moj put. Pa duša mi je prepuna! Kako da ne bude?!
Dragi ujko i ujna, srcu su isto mili, bez obzira koliko se vidimo.
Moje strine uvijek saslušaju, svaka na svoj jedinstven način.
O, Gospodine, pa kako da te ne veličam…
Tek sam malo zagrebala po površini onoga na čemu trebam zahvaljivati.
Veličam te Gospodine,
jer si me obogatio za svu silinu bratića i sestrični ( ako hoćete stričevića, tetkića, tetkanih, ujčevića…). Pa toliko toga si mi dao.
Zahvaljujem ti na našim odnosima, na našoj bliskosti, na našem djetinjstvu, smijehu, pjesmi, razgovorima, podršci, prihvaćanju, podupiranju. Pa dušo moja premalo zahvaljuješ!
Veličam te Gospodine,
jer si mi providio i novu obitelj u koju sam nedavno stigla. Zahvaljujem ti na njihovom prihvaćanju, brizi i dobroti.
Veličam te Gospodine,
jer si me okružio predivnim prijateljima i svom ostalom rodbinom.
Moja predivna šestaosimca uvijek je tu i u pola noći i usred bijela dana. Moja družica, moj suputnik za osmijeh i za plač. Moj amigo! Moj vjerni drug.
Moja predraga kuma, prijateljica od prvog razreda. Moj oslonac i nada.
Moja druga kumica, naše predivne i duge kavice preko telefonske linije ne umanjuju iskreno prijateljstvo i ljubav.
Pa kako da te ne veličam Gospodine kad nisam ni do pola došla? Sve si mi to ti dao.
Dan je počeo loše. Mrzovolja, nervoza, tuga. Svašta me obuzelo.
Čitala sam i krenula na razmatranje iz svojih e-duhovnih vježbi. Duša se preporodila. Duša više nije tužna, nije potonula. Vinula se u nebesa k Tebi Bože.
Pa kako da Te ne veličam kad si tako moćan?! Mijenjaš moje nemire u molitvu. Smiruješ srce u sebi. Okrećeš ono loše u sve dobro.
Toliko ti malo zahvaljujem, a toliko puno si mi dao….
Veličaj dušo moja Gospodina!
Kako vam ne mogu opisati promjenu boje moje duše od jutra do večeri! Još i k tome ispovijed.
Život je težak!
Brak je kušanje veliko, od pada do uzleta.
Odnosi u životu nisu laki. ”…sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju (Ef 4,2).
Sve što sam napisala Ti si mi dao, a nisam ni krenula.
Gdje su sve one moje drage prijateljice, kolege, poznanici, šira rodbina?!
Gdje su oni svi usputni dobri ljudi! Gdje su prijatelji iz mladih dana! Svi, ali baš svi su me oni pomogli izgraditi u osobu kakva jesam danas.
Pa kako onda da te ne veličam!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova. (Ps 103)