Nova zora

”Nova zora dolazi, zovu žetve velike. Tko je taj koji dat’ će ti snage da mu nosiš plodove?”

Slušajući ovu pjesmu shvaćam da mi (nam) dolazi iznimno veselo, radosno i blagoslovljeno, ali i naporno vrijeme. Vrijeme koje će iziskivati mnoštvo odricanja, mnoštvo umiranja u sebi. Vrijeme nježnosti i ljubavi i vrijeme suza i tjeskobe.

Pokušavam se spremiti koliko je to moguće mom biću.

Naime, sada za već manje od dva mjeseca dolazi nam prinova. Naš Josip od naše bebe postaje veliki i stariji brat. ❤️ I to ni manje ni više nego malom bratu. Koliko smo blagoslovljeni. Nakon onih liječnikovih riječi da teško da ćemo imati dijete prirodnim putem, mi očekujemo drugo. 🥰

Prošli mjesec proslavili smo veliki drugi rođendan. 🥳

Zamišljam kako se Bog smije od uha do uha. Po Josipu se proslavlja, i dokazuje da Njemu nije ništa nemoguće. Gleda tako nježno svog Josipa i raduje se. On ga je stvorio, On ga je urezao u svoje dlanove. On mu je dao ime.

A našem mališanu, i njemu se svašta mijenja. Krenuo je u vrtić. Krenuo je na terapije na novim mjestima sa novim terapeutima (radna terapija). Odjednom ga mama vozi u autu, nakon svih strahova. A on se tako lako predaje bez straha. (Stvarno, trebali bi više biti poput djece.) U tijeku je prilagodba na spavanje u svojoj sobi, na svom krevetu. A to je ja mislim mami jako veliki problem. On već sam popodne odlazi u svoju sobu, na krevet. Legnem s njim i nema problema. Ali još ga se nisam usudila ostaviti samog po noći. Razmišljam da ležim pored njega na podu. Imam li premalo vjere u njega?! Jer bojim se da ne padne, a pao je, ali krevet je jako nizak i uvijek je na podu nešto mekano. A što ako se usred noći digne i počne po stanu paradirat, a mi ga ne čujemo? Što ako se počne penjati na nešto i padne? Što ako zapne za nešto i udari se i onesvijesti se, a ja ne čujem? Što ako se uplaši, ako bude imao temperaturu, ako se nešto dogodi!? Tisuću je strahova, tisuću je pitanja. A mislim da je u konačnici samo problem u meni. On je dovoljno svjestan i dovoljno glasan. Ufff

”Dolazi nam nova zora, zovu žetve velike!”

Toliko je nemira u meni, a nikako da se prepustim samo. Jer to bi bilo najbolje i najispravnije. Jer: “Zašto taj nemir, zašto tjeskoba, Bog je pored tebe, vjeruj u milost.”

Ali ne. Ja moram stalno propitkivati, kopkat, brinuti se. A realno, što imam od toga?

Ne boj se!

“Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.” Sv. Augustin

Ova trudnoća je došla neočekivano očekivana. Zašto kažem tako?

Ja, mali čovjek, tek neznatna žena, nisam očekivala tako brzo, a duboko u sebi sam ipak znala. Onaj mali glasić u meni je šapnuo. I tada sam samo predala sve. Jer nam nije bio baš takav plan. Ali rekla sam Ti znaš najbolje. Isuse, misli ti. Kakvi naši planovi?! Ha ha

I zaista glasić, vidi čuda, nije pogriješio.

Kada sam počela sumnjati, nakon što mi je kasnila tjedan dana, napravila sam test. I nisam se iznenadila rezultatu. Bila sam uzbuđena, ne lažem. Noge su mi se odsjekle priznajem.

I priznat ću još nešto. Osjetila sam grižnju savjesti prema Josipu. I držao me taj osjećaj i strah par dana. Da pojasnim svoje misli. Josip me još treba, još je malen. Moram raditi s njim za bolje sutra. Moramo na sve terapije i preglede. Kako će on? Zapostaviti ću ga. Mislit će da ga ne volim. Neću moći biti kompletno njegova i njemu na raspolaganju. Imamo puno posla sa govorom jer tu je slab. Kako ću razdijeliti svoju ljubav?

A kako ću ja to sve s dvoje djece?

A opet, negdje duboko iz duše izlazi mir. “Prva ljubav opet te zove da ti krila podigne. Prva ljubav opet te zove da joj piješ izvore.”

Nakon nekoliko dana sve je sjelo na svoje mjesto. Poslije sam se loše osjećala zbog ovih loših misli. Jer šta mislite kako se osjeća sad ta beba u meni?! Sad on misli da sam žalosna zbog njega, da ga ne želim. Hahhaha ajd’ recite da ženska duša i um nisu nešto veličanstveno u svoj svojoj zbrci?! ❤️

No, kad je to sve tako leglo na svoje mjesto, tek onda sam počela uviđati koji se blagoslov spustio na našu obitelj.

Prvo, Josip će imati brata. Neće biti sam. Barem bi ti M trebala znati koje je bogatstvo imati u mom slučaju sestre, i to četiri. Brat će imati Josipa. Mi ćemo imati još jednog sina. Cijela obitelj i uža i šira prima novog člana. Bogatiji smo za jednu osobu. Pa kako uopće toga nisam svjesna bila?!

Kad sam mužu rekla da sam trudna, nije mi vjerovao.

Rekla sam nekako ovako: “V, ja ne znam šta ćemo mi tamo negdje u 11 ili 12 mj. Moramo nabaviti kinderbet ili krevet.” A on me pogleda onako neobavezno: “Pa šta će nam, imamo kinderbet.” Ja odgovaram sa strahom, znatiželjom i srećom: “Ali još jedan.” On, pogleda me onako zbunjeno i ništa mu nije jasno.

I pita me šta je to želim reći, da sam trudna, da ga ne zezam. Ja kažem da jesam. Nije mi vjerovao uopće. Srećom pa sam sačuvala test. 😊

On je bio istinski sretan. Sreću i ponos na njegovom licu ne možete ne primjetiti. ❤️ Bio je malo smušen, a opet sretan i nadasve ponosan.

Ono što sam vam htjela reći ovim svojim malim razmišljanjem je kako Bog nađe pravi trenutak za sve. Htjela sam reći kako se On javlja kada šutiš i osluškuješ. Dođe tako tiho, ali udari sa svom svojom silinom milosti. I samo spusti svoj mir na tebe.

Kroz pjesmu koju sam čula već mnoštvo puta, On je odlučio progovoriti. On me pozvao da mu se predam, da mu iznova predam sve. I dao mi snage da to učinim. Bez obzira na sve moje strepnje On je opet umirio moju dušu. Rekao mi je da slijedi nešto novo, nešto zahtjevno, ali prepuno blagoslova. Opet mi je pružio svoju ruku. Sve mi je rekao u toj pjesmi.

Nagovijestio je žrtvu, ali i to da je On tu, da nisam sama. On, Prva ljubav je tu i daje snagu, zove ponovno da mi krila podigne, samo se trebam predati. Bože čime sam to zaslužila? Zoveš me na put sa sobom. Obećaješ da me nećeš ostaviti.

”Uzmi mir, ako trebaš dođi, umoran, žedan, dođi, ne moraš ništa činiti.”

Ne moram ništa činiti, ne moram brinuti, samo mi želiš dati. Samo želiš da Ti se predam. A i u tome mi pomažeš. Daješ mi dar vjere.

Mnoštvo sam filmova odvrtila u glavi. Mnoštvo strahova me gušilo. Što ako?! Ali sve si odagnao svojom rukom. Bit će kako mora biti. I bit će najbolje ikada! 😊

Hvala Ti!

 

”Ljubav mi je sve objasnila,

ljubav sve riješila –

stoga obožavam tu Ljubav,

ma gdje da prebiva.

A postah ravnicom što tihu je otvorena protjecanju

u kojem nema ničeg od onog hučnog vala što živi od duginih ogledalaca,

ali je mnogo od vala što smiruje i u dubinama svjetlo stvara

i tu svjetlost na lišće neposrebreno baca.

U takvoj dakle skriven tišini ja – list,

oslobođen vjetra,

ne brinem se više ni o jednome danu što pada,

jer znam da sve ih to čeka.”

papa Ivan Pavao II.

Karol Wojtyla