Potaknuta gotovo jednogodišnjim promišljanjem o potrebi svjedočenja o svom vlastitom putu u braku do željenog djeteta, odlučila sam pisati blog.
Na to me navela situacija u kojoj sam se našla. Majka sam djeteta sa Down sindromom. Nakon njegovog rođenja, osjetila sam snažnu potrebu ispričati svoju priču, u nadi da će možda pomoći nekome tko se nađe u sličnoj situaciji. Kada sam saznala da nosim dijete sa DS, mahnito sam pretraživala bespuća interneta. Nisam našla ono što sam tražila.
Upravo zato sam odlučila podijeliti svoje vlastito iskustvo, bez uljepšavanja, bez patetike, potpuno realno i istinito.
Blog je također nastao kao moja potreba da se izrazim. Osjetila sam da moram napraviti nešto i za sebe, kako bih bila na prvom mjestu bolja žena, zatim majka, i nadalje kćer, sestra, nećakinja, prijateljica… Budući da trenutno ne radim, a imam jaku želju nešto stvarati, blog se činio kao dobra ideja.
Sadržaj bloga bit će mješavina mojih iskustava, razmišljanja, odnosno svega onoga što me motivira, pokreće, spušta, ljuti, uveseljava, tj. svega onoga na što imam reći par rečenica.
Kroz tekstove ćete me imati prilike bolje upoznati, ali ukratko, ja se pronalazim u nekoliko Arsenovih riječi pjesama.
Pa da vam se predstavim: ,,Ja vam imam način gospođe, a obraze seljanke; nerazjašnjena sam sasvim i pomalo van mode, ali ne dam se Ines.”
S poštovanjem,
Gđa. M