Stvarati i podizati Kraljevstvo nebesko

”Majke vi podižete Kraljevstvo nebesko! Koja je to čast i privilegija!”

Ovu temu sam vidjela na stranici zenavrsna.com. Održavao se natječaj. Mene su ove dvije rečenice toliko zainteresirale da sam ih zapisala za nekada poslije.

Polazim od sebe. Koju mi je čast Bog podario darujući mi dijete! On je svoje najmilije baš namijenio meni. Baš meni nedostojnoj. Koliko povjerenja u mene On ima?! Kako je to divno!

On je baš u ove moje ruke spustio to malo biće. Povjerio mi je svog anđela. Kao i svakoj majci. U životu postoji mnogo puteva, a On je za mene odabrao put da budem žena i da budem majka.

Sada je na meni da to dijete svojom ljubavlju, znanjem, nježnošću i strogoćom oblikujem u što bolju osobu. To je izazov mog života. To je zadatak u mom životu važniji od bilo kojeg drugog, jer se način mog odgoja direktno prenosi na okolinu, budući da moje dijete postoji sada ovdje u datom trenutku, kao i sutra kao odrasla osoba.

Moja ljubav prema sinu je bezgranična. Kada sam kroz ovu godinu što je on s nama dolazila do svojih granica i kada sam mislila da više ne mogu, tu je prevladala ljubav i probila svaki puta tu granicu. Majčinstvo je neshvatljivo  klupko tople vune pomiješanih osjećaja, od najljepših, uzvišenih do najstrašnijih. ”A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, to troje. Ali je najveća među njima ljubav.” 1Kor 13, 13.

Majčinstvo te mijenja i to te mijenja nepovratno. Mijenjaju ti se vidici, mijenjaju ti se preferencije i prioriteti su totalno promijenjeni. Ti si cjelokupno promijenjena. Ti si nova osoba.

Kada sam bila trudna često sam se obraćala Mariji, jer sam znala da će me ona shvatiti. Bili su to kratki razgovori, moje tihe patnje i uzdasi. A tko me može bolje razumjeti od nje?! Često sam tada pjevala u sebi pjesmu Dragutina Domjanića, koja me podsjeća na hodočašća u Mariju Bistricu, ”K suncu prosi saka roža”. Stih iz pjesme kaže: ,,Odbila još nikog nisi, koj za pomoć moli.” I to mi je davalo pouzdanje i mir.

Ona je tako lako Bogu samo poslušno rekla: ,,Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Fiat! Koliko li je njoj bilo teže nego meni, pa tko će onda bolje shvatiti moju unutarnju borbu i previranja, a ona je podizala Kralja.

A meni je dano da podižem dionika Kraljevstva nebeskoga. I treba to prihvatiti i ne bojati se. Jer kaže On da je svaka vlas na našoj glavi izbrojana, i da se ne bojimo, da On brine za nas, jer ništa se ne događa bez Njegovog znanja.

Mi smo na ovoj zemlji samo putnici koji su krenuli svojoj kući. Svatko od nas je dobio svoj zadatak i na nama je da taj zadatak obavimo najbolje što možemo. Svakome od nas dani su talenti, na nama je da ih umnožimo i da radimo na njima, da ne budemo kao onaj sluga zli i lijeni.

Na majkama je velika odgovornost. One nose dijete pod srcem devet mjeseci. Njihov glas ja ono što dijete sluša, njihovo srce je ono što dijete osjeća. Majka je ta koja prva svojim primjerom djetetu pokazuje kako biti čovjek. Ona je njegova učiteljica. Ne isključujem oca ovdje nikako. Očevi također ostavljaju neizbrisive tragove, kao što i treba biti.

Kako to dijete uči od nas, tako mi i učimo od njega. I trebali bi i više. Djeca su jednostavna, ne traže previše. To smo mi koji tražimo više i koji im omogućavamo sve više i koji ih na to navikavamo. Djetetu je plastična boca ili komad papira najbolja igračka na svijetu. Ali ono još više voli kada majka ili otac sjednu s njim na pod i udaraju bocom po podu ili golom rukom. Tada je njegovo srce najsretnije, kada vidi svoje najdraže osobe, kada ih osjeti i kada im može pružiti sve ono što ono ima. A to što dijete ima, nije mnogo, ali je najljepše i najiskrenije na ovom svijetu. To je djetetov osmijeh, to je njegov zagrljaj malim ručicama, slinava pusa sa ugrizom. Tu je dijete kao ona sirota udovica koja stavlja sve od svoje sirotinje, a ne od svog suviška. Tako i dijete, ono se cijelo daje. Ono se bezuvjetno daje. Zaista se moramo ugledati na djecu.

Ona nam trebaju biti primjer. Kod njih nema kalkulacija i nema zlobe. Kod njih je prisutna jednostavnost i otvorenost srca. Ona pristupaju svima lagano i bez osuda i raznih etiketa.

Sjedili smo nas troje neku večer na podu i zajedno slagali kockice. Odnosno, muž i ja smo pokušavali složiti, ali naš mali rušitelj sve bi porušio sa zadovoljstvom popraćenim gromoglasnim osmijehom. Tada sam ga pogledala. I na njegovom licu nije bilo ništa drugo doli gole i istinske sreće. Pogledala sam muža i rekla mu: ”Pogledaj ga, njemu je dovoljno da smo nas dvoje ovdje s njim, on je tada najsretniji.” Muž je samo kratko, po običaju, rekao: ” Vidim.” I zajedno smo se nasmijali. Naš mali rušitelj se nastavio bacati po nama i rušiti sve što mi uspijemo sagraditi. Prekrasna sličica, pohranjena u meni.

Na nama majkama i očevima ogroman je zadatak. Pokušat očuvati čisto srce i dušu naše djece. Jer tako stvaramo Kraljevstvo nebesko. A svi znamo da se nabolje uči iz životnog primjera. Zato iz života ne smijemo isključiti niti ostale figure – djedove, bake, tetke, stričeve, ujne, prijatelje itd. Svaka ta pojedina figura utisne u dijete svoj otisak, svoj trag i dijete tako uči, obogaćuje se. Svaka ta osoba ostavi dio sebe kod djeteta, a to nesumnjivo utječe na razvoj, kako emocionalni tako i fizički. Čak i oni ljudi koji nisu baš dobri, uče našu djecu.

Stoga mi roditelji moramo maknuti sve s čime smo zatrpani (loši međuljudski odnosi, loša ponašanja, posao, navike, način razgovora) i vratiti jednostavnost naših srdaca. Moramo imati integritet. Trebali bi biti potpune osobe svjesne okoline oko sebe, svjesne različitosti i manjkavosti svega oko nas. Ali pokazati djetetu svojim životom kako se nositi sa okolinom i onom dobrom i onom lošom. Vratiti toplinu u naše oči i riječi, vedrinu u naš duh. Dijete će to sve upiti pa će i samo izrasti u takvu osobu.

Zadatak nije lak, ali je vrijedan. Ja se smrznem od straha ponekad kad shvatim da sam ja prvi primjer svom djetetu. Zamislite ja?! Mali, grešni slabić sa oceanom suza u očima. Al’ šta sad. Ako je On imao povjerenja, šta sad ja imam sumnjati. Ali ujedno taj strah me tjera da se preispitujem, taj strah je dobar strah. On me gura, on me tjera na popravke, jer ne podižem ja bilo što, ja zajedno sa svima vama drugima i majkama i očevima, i zajedno s rodbinom i prijateljima, stvaram Kraljevstvo nebesko.

”Ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš.” (Post 4,7)