”Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
Lončarove posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.
Nikoga ne hvali prije no što progovori
jer govor je kušnja ljudi.” Sir 27,4-7
Ponovno sam, potaknuta današnjim čitanjem, razmišljala o riječima.
Pisala sam već o značenju riječi koje izgovaramo. Kako smo mi koji ih izgovaramo odgovorni za njih i za ono što one poručuju i sve ono što su one kadre promijeniti. Pisala sam kako moramo paziti, jer riječi su žive i smjele, riječi mogu svašta pokrenuti i zaustaviti. S riječima moramo biti oprezni i nikako nepromišljeni. Ponekad je šutnja puno bolji i mudriji put nego tisuću jalovih riječi.
Kaže jedna Merlinova pjesma: “…ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš ovako da šutiš.” Imaš Boga i On prvenstveno traži tvoju šutnju i samoću kako bi ti On mogao govoriti. Na tebi je da se utišaš i smiriš, te da poslušaš tu Riječ.
Drugo može biti tvoj supružnik. A nije li lijepo kad možeš biti pored njega bez ijedne riječi u tišini, koja nije ni teška ni mučna, a da ipak u potpunosti razumijete misli jedno drugoga?!
Ja pokušavam svoje riječi usmjeriti na dobro. Trening je to snažan. Kao i tijelo, i jezik moramo vježbati. Njega je najteže obuzdati.
”Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.” Izr 18, 21
Kod sebe vidim puževe pomake uspjeha, ali vidim ih. Ništa ne ide preko noći, pa tako ni istreniran jezik. Potrebno je još rada i discipline.
Ponekad je u druženju potrebno samo slušati. Ali pažljivo i pomno slušati. Aktivno. Biti prisutan. Posmatrati. Šutnja i tišina mogu nam otkriti mnoštvo toga. Samo, teško je isključiti svoje misli i obuzdat jezik.
”Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi.” Sir 20, 18
Tako kada razgovaraš s ljudima oko sebe, utišaj se i slušaj. Govor čovjekov svašta će ti otkriti. I o tebi i o njemu. Riječi su odraz onoga što nosimo u duši. Zato i sebe možemo preispitivati na temelju vlastitih izgovorenih riječi. I to je nešto što je svakako potrebno raditi.
Izgovarajući riječi moramo biti svjesni da one imaju utjecaj na druge oko nas. Zato ih moramo pažljivo birati i ne ”blebetati” beskorisno.
Razmislimo o riječima koje odabiremo i koristimo. Sve lijepe riječi koje izgovaramo, melem su i za našu dušu i za dušu s kojom vodimo razgovor, pod uvjetom da su iskrene. Dok je svaka ružna riječ na štetu i nama i sugovorniku.
„Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!“ Jak 3, 4-5
”Sve što trebam je list papira i nešto s čime mogu pisati, a onda mogu svijet preokrenuti naopako.” F.Nietzsche