Danas je blagdan sv. Josipa.
Cijelu trudnoću uz sve ostale molitve, molila sam i zagovor tog sveca, po preporuci svog bratića karmelićanina. Litanije svakodnevno. Nikada prije ga nisam toliko spominjala niti poznavala, čak niti razmišljala o njemu. Tražila sam njegovu podršku i zagovor kod Boga. Molila sam ga da moli za nas. Postao mi je blizak.
Riječ “Josip” hebrejskog je podrijetla. Značenje riječi je “neka Bog pridoda”.
Sv. Josipa naziva se i “šutljivim” svecem, jer u Bibliji nema zabilježene niti jedne jedine njegove riječi. A sam Bog ga je odabrao i pozvao da bude zemaljski otac Njegovom sinu.
Sv. Josip nam je pravi primjer kako slijepo vjerovati Bogu i kako mu se predati u potpunosti. Kako prihvatiti Božju volju sve i kada to nije po našem ljudskom planu.
On je bio svjestan toga da Bog zna ono što je najbolje za njega.
Sv. Josip je nit vodilja. On je čuvar, hranitelji, glavar i branitelj svete obitelji.
Josip je pravednik, mudar, jak i čist.
Josip je vjeran, strpljiv, poslušan. Josip ne strahuje od siromaštva. On je vrijedan radnik.
Ures je običnog, domaćeg i obiteljskog života.
Potpora svake obitelji i čuvar djevica.
Josip pruža utjehu bijednima, bolesnima, štiti umiruće. Strah je zlogu.
Pokrovitelj je svete Crkve i zaštitnik Hrvatske.
On je podigao i othranio Isusa. On je svoju obitelj spasio bježeći pred nasilnikom. Bez prigovora pristao na put koji nije planirao.
A ujedno je i izvršavao svoju građansku dužnost kad je krenuo sa obitelji na popis pučanstva.
On je pravedan. Vjeran je. Strpljiv je, ma da nije znao odgovara na pitanja zašto. Poslušan je Božjoj riječi. Nije propitkivao. Samo je ustao i pošao.
Josip je tihi sluga Božji koji je podizao samog Gospodina.
Josip, šutljivi i vjeran. U svoga sina je utkao sve dobro što je znao. Sv. Josip je velik.
“Nego tko među vama hoće biti velik, taj neka bude vaš poslužitelj, i tko među vama hoće biti prvi, taj neka bude vaš sluga.” Mt 20, 26-27.
Josip je bio šutljiv. Josip je služio samom Bogu. Ponizno i vjerno.
Naš sin rođen je u srijedu. Htjeli smo mu nadjenuti neko drugo ime, no ime koje nosi. Ali u jednom trenutku iz čista mira misao mi je prošla kroz glavu. Zašto ne Josip? Ne zaboravite da sam molila cijelu trudnoću za njegov zagovor.
Prenijela sam misao mužu. I uz sva silna imena koja smo imali, Josipa nije nigdje bilo. A vidi čuda, sviđa se i njemu i meni. Tad sam ja bila uvjerena da mora biti Josip. Mužu sam predala konačnu odluku. Dok sam bila u rodilištu samo je napisao, kao odgovor na moje pitanje, neka bude Josip.
Srijeda je dan posvećen sv. Josipu, a naš Jozo je rođen u srijedu. A zamislite sad i ovo. Te godine je započela godina sv. Josipa.
On je jednostavno morao biti Josip!
Moj sin ima predivnog zaštitika. Pravednika, poslušnog i strpljivog.
I znate šta: Bog je pridodao toliko toga dobroga rođenjem našeg Josipa.
Josip voli bezuvjetno. Voli iskreno i nježno.
I voli sve oko sebe. Ne škrtari sa svojom ljubavlju.
Kao i svako dijete, on je neiskvarena, čista, mala, bijela duša.
Josip nas je svojim dolaskom promijenio na bolje.
Idite k Josipu…